Značaj minerala u ishrani

Esencijalni minerali su vrsta hranljivih materija koje su od vitalnog značaja za održavanje zdravlja tela. Oni predstavljaju neorganske komponente koje igraju mnoštvo funkcionalnih uloga u ljudskim ćelijama, kako fiziološki, tako i biohemijski.

Sistemi organa u našim telima koriste minerale za rast, razvoj, kretanje, proizvodnju energije, korišćenje i održavanje unutrašnje homeostaze.

Esencijalni minerali su podeljeni u dve glavne grupe na osnovu koncentracije potrebne za normalno funkcionisanje tela: makroelementi, mikroelementi i elementi u tragovima.

Uravnotežena ishrana obezbeđuje sve esencijalne minerale potrebne za održavanje dobrog zdravlja.

U slučaju neadekvatne ishrane za zadovoljavanje mineralnih potreba, mogu se uzimati suplementi – naravno, u dogovoru sa doktorom ili nutricionistom.

13 esencijalnih minerala

Postoji 13 esencijalnih minerala koji se moraju unositi za pravilno funkcionisanje organizma jer njihov deficit može dovesti do kritičnih zdravstvenih stanja.

Kalcijum: Kalcijum gradi jake kosti i zube i pomaže u kontrakciji mišića, zgrušavanju krvi, ćelijskoj signalizaciji i regulaciji metabolizma. Nedostatak kalcijuma čini kost krhkom i lomljivom. Mleko i mlečni proizvodi, indijski orah, urme, brokoli, peršun i zeleno povrće su dobri izvori kalcijuma u ​​ishrani.

Natrijum: Natrijum pomaže u kontrakciji mišića, sprovodi nervne impulse i kontroliše ravnotežu tečnosti u telu. Primarni izvor natrijuma u ​​ishrani je kuhinjska so. Međutim, treba je konzmirati umereno.

Kalijum: Kalijum igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže tečnosti, kontrakcije mišića i provodljivosti nervnih impulsa. Podržava zdravlje mozga i smanjuje rizik od moždanog udara. Nizak nivo kalijuma izaziva nepravilan rad srca, edem (otok), oštećenje mozga, itd. Banane, slatki krompir, avokado, cvekla i urme su odlični izvori kalijuma.

Hlor: Hlor u kombinaciji sa natrijumom održava normalnu ravnotežu tečnosti u telu. Koristi se u formiranju hlorovodonične kiseline (želudačne kiseline) za varenje i za održavanje neutralnosti u telu. Kuhinjska so, paradajz, celer i zelena salata su izvori hlora.

Magnezijum: Magnezijum deluje kao kofaktor u nekoliko enzimskih reakcija i potreban je za sintezu dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) i antioksidansa, glutationa. Zeleno lisnato povrće, mahunarke, orasi, semenke i integralne žitarice nadoknađuju magnezijum u ishrani.

Fosfor: Fosfor pomaže u izgradnji kostiju i zuba, pomaže u funkcionisanju nerava i kontrakciji mišića. Nedostatak fosfora dovodi do bolesti kostiju i ograničenja rasta kod dece. Meso, živina, pasulj, orasi, semenke i mlečni proizvodi su bogati izvori fosfora.

Jod: To je mineral koji se koristi za proizvodnju hormona štitne žlezde. Neophodan je za metabolizam tela i fizički i mentalni razvoj. Nedostatak fosfora dovodi do poremećenog rasta kod dece i metaboličkih poremećaja i utiče na mentrualni ciklus i trudnoću. Jod u ishrani: jodirana so, crni luk, plodovi mora, pečurke, jetreno ulje bakalara;

Gvožđe: Da li znaš da je gvožđe zaduženo za transport kiseonika u tvom organizmu? Naime, u nedostatku gvožđa tvoje telo nije u stanju da stvori dovoljno hemoglobina, vrstu belančevine koja se nalazi u crvenim krvnim zrncima. Nedostatak gvožđa može dovesti do ćelijske hipoksije (smanjenje kiseonika) i smrti ćelije. Zeleno lisnato povrće i meso kao što su govedina, piletina i svinjetina su bogati izvori gvožđa.

Cink: Ovaj mineral pomaže u deobi ćelija, imunitetu i zarastanju rana. Nizak nivo cinka narušava imuni sistem. Ostrige, crveno meso, živina, pasulj, orasi i integralne žitarice obezbeđuju velike količine cinka.

Bakar: Bakar pomaže u proizvodnji energije i olakšava uzimanje gvožđa iz creva. Čokolada, džigerica, školjke i žitarice od pšeničnih mekinja su sjajni izvori bakra.

Mangan: Mangan igra važnu ulogu u razgradnji proteina, ugljenih hidrata i holesterola i deobi ćelija. Zajedno sa vitaminom K, pomaže u zgrušavanju krvi. Integralne žitarice, orasi, soja i pirinač su bogati manganom.

Sumpor: Sumpor ima antibakterijska svojstva i popravlja oštećenja na DNK. Morski plodovi i mahunarke, posebno soja, crni pasulj i pasulj su najbolji izvori sumpora.

Selen: Selen pomaže u sprečavanju oksidativnog oštećenja ćelija. Takođe je veoma važan za metabolizam tiroidnih hormona. Brazilski orasi, morski plodovi i meso organa su dobri izvori selena.

Share on facebook
Share on Facebook
Share on linkedin
Share on Linkdin
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on twitter
Twitter